Zato ispod svakog piše prvo problem, pa tek onda program — i uz njega brojke koje možeš sam provjeriti. Ono što još ne mogu izmjeriti, piše da ne mogu.
Petak navečer, sala puna. Na vrata ulaze četvero bez rezervacije, a jedini raspored sale je u konobarovoj glavi.
Rezervacije, narudžbe s QR koda na stolu i kuhinjski ekran koji se puni sam. Sala prestaje živjeti na papiriću ispod šanka.
Brojke stižu kad cijeli sustav bude javan. Dotad nema što izmjeriti, pa ne izmišljam.
Jedan zaslon iz njega možeš probati odmah — petak u 20:15, sala puna, ulaze gosti. Klikni koliko ih je.
Subota je, gosti pitaju ima li išta večeras. Plakat visi na jednom stupu, a fešta je tri mjesta dalje.
Prepisuje javne kalendare turističkih zajednica, gradova i prodaje ulaznica na jedno mjesto. Pita te samo gdje si i koliko daleko gledaš.
Deset minuta čekanja u redu. Svaka igra na mobitelu prvo traži instalaciju, račun i tri dopuštenja.
Logičke i pucačke igre u jednoj stranici. Bez instalacije, bez računa — otvoriš i igraš, a nakon prvog otvaranja radi i bez mreže.
Uz ovo radim i interne alate za tvrtke — servisne naloge, poslovne izvještaje, stranice po narudžbi. Njih ovdje nema jer su tuđi, ali problem im je uvijek isti: netko vodi posao na papiru i u glavi.